Naslovnica Art 5 životnih lekcija Davida Lyncha

5 životnih lekcija Davida Lyncha

“Imam viziju da pijete kafu, pušite cigarete i slikate. I to je to. Možda su i djevojke tu prisutne, ali u osnovi za vas je nevjerojatna sreća da uopšte i to radite i živite taj život.”

David Lynch umjetnički život predstavlja krajnje jednostavnim. Prema njemu dok posmatraš dio života zapravo i živiš umjetnost. U svojoj nevjerojatnoj karijeri, koji se proteže kroz više od pet desetljeća, umjetnik, slikar i redatelj učinio je puno više od “ispijanja šoljice sreće ” (iako je zapravo prodao vlastitu mješavinu), paljenja cigarete te postavljanja kista na platno.

Lynch je počeo kao slikar, ali je u “pokretnim slikama” pronašao svoj poziv. Filmovi na kojima je 71-godišnji umjetnik izgradio svoje nasljeđe su jedinstveni u popularnoj kulturi: od Mulholland Drivea do Eraserheada, nitko ne može optužiti Lyncha da živi bilo šta osim svoje nadrealne, fantastične te dubokoumne vizije.

U pokušaju razotkrivanja nekih od tih misterija, novi dokumentarac “David Lynch The Art Life” koji pripovijeda sam umjetnik, usredotočuje se na njegove formativne godine. Odlomci iz ovog filma neće vas pretvoriti u sljedećeg Davida Lyncha, ali vam mogu pomoći da živite svoju verziju umjetničkog života .

Nemojte ograničavati svoju kreativnost

U ranoj dobi, Lynchova majka, Edwina, prepoznala je umjetničku crtu u svom sinu. Zabranila je bojanje u knjigama; što se pokazalo kao dobrom lekcijom za tadašnjeg dječaka. “Baš zbog toga što sam uvijek crtao, moja majka … jedna od najboljih stvari koje je ikad učinila … nije mi dozvoljavala da bojim u knjigama”, objašnjava u “The Art Life“.

“To nije branila bratu niti sestri. Činilo joj se da će ta zabrana izroditi dobre stvari i spriječiti ubijanje kreativnosti. ”

Insistirajte na svojim snovima

Lynch je poštovao zabranu bojenja, ali je bio manje sklon poštivanju školskih pravila općenito. “Nikada nisam učio. Nikada nisam ništa radio. Toliko sam to mrzio. Mrzio sam kao da imam moć mržnje”, objašnjava on. “Jedino važno bilo je što se dogodilo izvan škole i to je imalo ogroman utjecaj na mene. Ljudi i odnosi, plesne zabave. Velika, velika ljubav i snovi. Tamni fantastični snovi. ”

Sve što je Lynch trebao bilo je nešto na što bi usmjerio svoje mračne, fantastične snove. Kad je spoznao da je otac njegovog srednješkolskog druga Bushnell Keeler slikar, insistirao je da ga posjeti u njegovom studiju. Momentalno mu je sinulo. “Spoznaja da biste mogli biti slikar je samo izletila … eksplodirale su sve žice u glavi”, kaže on. “Znao sam da sam to želio raditi od te sekunde.”

Pomirite se sa svojim greškama

Puno prije nego što je Lynch otkrio transcendentalnu meditaciju, naučio je pomiriti se sa činjenicom da neće uvijek biti isključivo uspješan u onome što radi. “Znao sam da su moji radovi bezveze. No, morao sam i to proći … trebao sam pronaći ono što će me definisati “, kaže on. “I jedini način da to pronađem bilo je nastaviti slikati, slikati i samo slikati te vidjeti šta će proizaći iz toga.”

Više od toga, loše stvari su neophodne za izradu dobrih : “Nesreće ili uništavanje nečega može dovesti do nečega dobrog. Vrlo kontrolirane stvari, ali ne otvorene … te granice vas mogu zeznuti “, kaže Lynch. “Ponekad morate napraviti veliki nered i napraviti velike greške da pronađete ono što tražite.”

Ne trebaš samo „vesele boje“ u životu

Nakon što je Lynch napustio umjetničku školu u Bostonu i planirao put u Evropu sa svojim prijateljem Peterom Fiskom, vratio se u SAD i upisao na Pennsylvania Academy of fine Arts u Philadelphiji. Nije volio grad u kasnih 60-ih, doživljavajući ga kao New Yorkom za siromašnog čovjeka. Imao je lude susjede (uključujući i gospođicu koja se glasala kao kokoška ), a grad je bio utočište rasne napetosti.

No, u konačnici, to se pokazalo formativnim iskustvom, nešto za sjećanje ako živite svoj vlastiti kreativni san u jezivom dijelu grada. “Philadelphia je bila dobra za mene, bila je doista jako dobra”, kaže on. “Iako sam živio u strahu … bilo je uzbudljivo živjeti umjetnički život u Philadelphiji u to doba.”

Koračajte vlastitim putem

Lynchov otac nije se uvijek slagao sa vizijama njegova sina. Umjetnik se osvrnuo na incident u kojem je njegov otac – nakon posjeta podrumu u kojem je Lynch radio sa otpacima voća, mrtvim pticama i mišem zamotanim u plastiku – ozbiljno sugerisao da je za njegovog sina najbolje da nema djecu.

Ali Lynch je naučio nešto što mu je dobro poslužilo. Kao tinejdžer, Lynch je svog oca, znanstvenog istraživača na poljoprivrednom odjelu, dok je odlazio na posao (nosio je svoju uniformu i šešir kauboja od 10 galona) smatrao nevjerojatno nezanimljivim. Sada, Lynch to drukčije vidi. “Bio je svoj čovjek. Nije mario za ono što se događa, to je ono što je bio.”

Zvuči kao bilo koji redatelj kojeg poznajete?

Aktuelno

Promocija Albuma “Boundary Conditions” i koncert u klubu Monument 28.3.2019 u 21h

Label Ambrosia Musica i Ansambl Liminalit Vas pozivaju na promociju albuma "Boundary Conditions" 28. marta, u klubu Monumet, Štrosmajerova 3, s početkom u 21 sat,...

Rasplesani mart u Silver & Smoke

Najava martovskog programa za Silver & Smoke

Newromantic Goth Dance Party u AG klubu 2.3.2019.

Alternativa sa karakterom i dušom, nešto čega je u Sarajevu sve manje i manje. Urban Twilight u saradnja sa AG klubom i...

Izložba, video instalacija i govorni čin grupe Ambrosia u galeriji Zvono

18.2.2019 od 21h Povodom obilježavanja 24 godine postojanja i djelovanja, kulturne asocijacije Ambrosia, u...

O Ambrosiji naširoko i ukratko!

24 godine postojanja i rada Ambrozije je jedna zanimljiva priča o predavanju umjetnosti i kreativnosti da je jako teško to složiti u...