Naslovnica Art O Ambrosiji naširoko i ukratko!

O Ambrosiji naširoko i ukratko!

24 godine postojanja i rada Ambrozije je jedna zanimljiva priča o predavanju umjetnosti i kreativnosti da je jako teško to složiti u kratku priču. Ali probat ćemo.

O Ambrosiji naširoko i ukratko!

Naširoko

Dvadeset četiri godine postojanja i djelovanja, ulazak u dvadeset petu, dobar je povod da se neko osvrne na ono što je u tom vremenu ostvario. Dijete se rodi, odrasta, školuje se, možda uda/oženi, dobije djecu, radi… postane, kako je to uobičajeno reći, čovjekom (kao da je do tada bilo nekom drugom vrstom!?). I Ambrosia se tako osvrće i pokušava sagledati šta je ona u stvari. Ali to i nije samo ovim povodom. Ambrosia se, mogli bismo reći, stalno osvrće i na ono urađeno, ali i na ono što tek treba uraditi. Štaviše, ovo stalno propitivanje i revaloriziranje vlastite pozicije kako u globalnom tako i u mikro svijetu, pa ako hoćete i vlastite opstojnosti u umjetničkom svijetu, Ambrosia postavlja kao temelj, ili možda okvir svoje šire umjetničke zamisli. Kroz svoje akte, bilo da je riječ o art-performansima, kao Ambrosijinoj najzastupljenijoj formi izraza, muzici, instalacijama, likovnim prikazima, ili pak humanističkim istraživanjima, Ambrosia projicira Svijet (ono što je slučaj, dakle stanje stvari) u srazu njegove pojavnosti i naše interpretacije, dakle, NAŠEG čitanja, učitavanja i nadopisivanja. U tom smislu, svaki je naš performativ istovremeno i vlastita refleksija na pitanje kakav je to subjektivni sklop i estetika u pozadini Ambrosijina vječnog opstanka kao same granice društva i njegove kulture.

Ovdje smo izrekli puno obremenjenih atributa, da nam se može spočitati neskromnost! Svakako! Ali sama činjenica da smo Organizam svog djelovanja nazvali Ambrosijom, dakle terminom koji u svojoj etimologiji nosi naznaku besmrtnosti, dopušta nam sve ove sitnije izlive neskromnosti.

No vratimo se u tok. Ista pitanja postavljaju i drugi (neambrosijanci, publika, slučajni prolaznici) u susretu sa nama! Tako se iznova rađa pitanje Smisla: kao smisla našeg djelovanja, s kojim sad dolazi cijeli niz potpitanja (ishodi, šta znači to što radite i sl.), ali i Smisla uopšte (primijetimo ovaj skok od malog i beznačajnog do univerzalnog Smisla: teološki rečeno – od mnogoboštva do monoteizma). 

Ambrosiji nije važno odgovoriti na to pitanje. Stanovništva smo da Smisla, pogotovo ovoga s velikim S, nema. Možemo govoriti tek o nakupinama na neki način povezanih koncepata i značenja i iz toga iščitati ili, primjerenije realnosti, učitati nekakvu stabilniju strukturu i to predočiti kao „smisao“ „ograničenog područja značenja“ i svakako ograničenoga roka trajanja. Kao da bi na svakom našem aktu trebalo pisati „najbolje upotrijebiti do…“. Dakle, iako nije važno odgovoriti,  Ambrosiji je važno postavljanje pitanje smisla, naročito kada ga drugi zahtijevaju, jer ono iziskuje znatan kreativni napor za konceptualno rekreiranje značenja onoga što radimo, drugim riječima, za izmišljanje nekog značenja, koje onda manje-više uspješno pripisujemo nekom našem aktu.

Negdje u ovoj igri zahtjeva za smislom s jedne, i fabriciranja tog smisla s druge strane, događa se Ambrosijina, možda bi mogli reći i hiper-produkcija artefakata: u gotovo nepreglednoj listi ispostavljenih umjetničkih i drugih akata (govorimo o listi koja uveliko prelazi broj 200), gotovo se na prste mogu nabrojati „reprize“. Toliki je odnos, da je gotovo izvjesno da ćete kada sretnete Ambrosiju uživati u premijeri koja je istovremeno i zadnje izvođenje toga akta. Fascinacija protokom, prolaznošću, implozijom, istrošenošću, u konačnici entropijom neke su od centralnih figura Ambrosijina odnosa do Svijeta. Fantazma Ambrosije jest da ona predstavlja „Kvant Pan-katastrofe“ u umirivanju svemira u vlastitoj mu toplotnoj mu smrti. Ostavit ćemo ovu metaforu čitaocima da je interpretiraju.  

Izmišljanjem o kojem smo govorili, pored uspostavljanja iluzije smisla, ili značenja nekog našeg akta, „upisujemo“ se i u kojekakve –izme, koji, opet služe poradi nekakve klasifikacije, u kojoj smo gotovo uvijek takoreći „donji“. Jer u mnoštvu proizvedenog, uz to s interdisciplinarnim i multimedijalnim pristupom, lako dođe do pre-klasifikacije, ali i pre-kvalifikacije: ne znajući gdje nas smjestiti, prečicom nas počesto anuliraju. Tako ispada da je Ambrosia uvijek nešto manje od same sebe, neko „A = A – 1“. Ali to nije strašno! Štaviše, potvrđuju fanzatmu o kojoj je gore bilo riječi. S druge strane, prostor subverzije tako ostaje otvoren za nova djelovanja, jer uvijek postoji manjak koji treba ispuniti!

O Ambrosiji bi mogli govoriti satima, ali to bi bila „nesavremena razmatranja“, pogotovu što ona zahtijevaju savjesna i fokusirana čitaoca, otvorena uma i zdrava razuma, a to je luksuz koji danas, u doba neoliberalne komodifikacije ponajviše vremena i tog uma, malo ko može sebi dopustiti. Pa ni mi da govorimo satima.

No, za osvrnuti se je na još jedan „fenomen“ u percepciji Ambrosije. Nerijetko čujemo da se Ambrosia doživljava kao nekakav kult, kabala, ezoterija, masonerija i slično. Ne možemo dati jednoznačan odgovor na takvo etiketiranje. Jesmo mala, ezoterična, čak autistična i u vlastitu stvar posvećena skupina. Ne bježimo od grupnih misterija, kao dionizijskih svetkovina, bahanalija, koje nam pružaju kreativne uvide. Također, naši simboli komuniciranja sa svijetom (riječima i aktima) puni su dvoznačnosti i elemenata kojima se razni kultovi manifestiraju, pa i ovaj razgovor nije daleko od toga. Ovdje ću dati samo dvije naznake mogućeg toka razmišljanja: prva, gore smo govorili o tome kako Ambrosia kreira značenja svojih akata; druga, gdje se povlači granica između okultnog i kulturnog općenito?

I recimo na kraju, prije negoli umjetnički i kulturni kolektiv, Ambrosia je nekakav granični kulturalni fenomen, koji i postoji i ne postoji, koji je i zamjetan i nezamjetan, koji proizvodi i razara, ima i nema publiku, društveno-politički je svjestan i ignorantan i mogli bi sad ići u nedogled s ovim graničnim stanjima. Zaključimo: zaigranosti ovih bipolarnosti pojavljuje se Ambrosia kao nepobitan off-FAKT koji permanentno oscilira, disonantno i beskompromisno, uvijek nesamjerljiva samoj sebi i vlastitoj okolini.

Ukratko

Djelujući u području (kontra?!)kulturne produkcije, u umjetnosti i humanističkim naukama prevashodno, AMBROSIA je realizirala preko 200 vlastitih umjetničkih, interdisciplinarnih i multimedijalnih „projekata“ – art performansa, koncerata, teatarskih predstava, izložbi, predavanja, radio-emisija, organizirala nekoliko međunarodnih festivala i konferencija, te izdala nekoliko tekstualnih i audio publikacija.

Svoje djelovanje i kreacije Ambrosia je realizirala u BiH, Hrvatskoj, Sloveniji, Srbiji, Crnoj Gori, Italiji, Holandiji, Češkoj, Austriji i Mađarskoj, Norveškoj i Njemačkoj.

U svom kreativnom radu AMBROSIA kontekstualizira prevazilaženje granica, smješta se s onu stranu bilo kakvih prošlih ili sadašnjih ideologija, bježi od „izama“, depersonalizira Autora, bježi od pouke ili ishoda vlastitih aktivnosti; AMBROSIA istražuje i igra se sa značenjima i konačno u sferi svakovrsne produkcije AMBROSIA je bricoleur.

http://ambrosia.ba

https://www.youtube.com/channel/UCiydLntUBZcYXHB6j1UR3ww

http://ambrosia.ba/

https://www.youtube.com/channel/UCiydLntUBZcYXHB6j1UR3ww

Aktuelno

Electro Gothic dance night @ Club Monument 26.4.2019. od 22h

Osjetite snažni osjećaj euforije i zadovoljstva u moćnim tonovima Electro Gothic magije, u kojoj je ples vaš...

Promocija Albuma “Boundary Conditions” i koncert u klubu Monument 28.3.2019 u 21h

Label Ambrosia Musica i Ansambl Liminalit Vas pozivaju na promociju albuma "Boundary Conditions" 28. marta, u klubu Monumet, Štrosmajerova 3, s početkom u 21 sat,...

Rasplesani mart u Silver & Smoke

Najava martovskog programa za Silver & Smoke

Newromantic Goth Dance Party u AG klubu 2.3.2019.

Alternativa sa karakterom i dušom, nešto čega je u Sarajevu sve manje i manje. Urban Twilight u saradnja sa AG klubom i...

Izložba, video instalacija i govorni čin grupe Ambrosia u galeriji Zvono

18.2.2019 od 21h Povodom obilježavanja 24 godine postojanja i djelovanja, kulturne asocijacije Ambrosia, u...